Основни подаци о мени

Ovaj blog predstavlja sve one grupe razočaranih studenata koji su nezadovoljni svojim statusom, razapeti uslovima, užasnuti problemima koji ih okružuju i načina na koji se isti zataškavaju. Ovaj blog predstavlja sve one koleginice i kolege koji vegetiraju na fakultetu i nemaju snage da podignu svoj glas protiv nepravde. Ovaj blog će objavljivati istinu i dozvoliti svima da je vide.

уторак, 28. децембар 2010.

Lako vama Teško nama

Kada su me pozvali da agitujem i pišem za ovaj blog pomislio sam da to i nije tako loše, no potom su mi uvalili da svoj prvi tekst usmerim protiv Kluba studenata. Eh.. nije lak zadatak. Ali, BRATE, ili pljuješ sve ili ne pljuješ nikoga.
Sad ćete vi pomisliti - Šta je tu toliko teško? Pljuj BRATE pljuj! Mada nije sve tako crno-belo. Nije lako pljuvati nekoga ko, donekle, dobro radi svoj posao. Zato ćemo u ovom tekstu istaći i sva dostignuća ove svevišnje organizacije. E, tu smo! Kod svevišnjih, zato su i zaslužili da se nađu na stranicama ovog bloga.

KSFB je osnovan pre pet godina. Za taj mali jubilej su se odvažili i upriličili „koktel“. Vaaauuu! I tom prigodom u goste pozvali strane zvaničnike sa kojima su tokom tih pet godina sarađivali. Predstavnike onih istih ambasada koje su ispušile za plaketu kada je Fakultet pravio svoj jubilej.
Elem, da se ne svede sve ovo samo na sterilan, prekucan izveštaj i da bi vam bilo jasnije iz kog razloga se članovi Kluba mogu svrstati u reska božanska bića opisaću vam kako to teče evolucija jednog studenta fakulteta bezbednosti - pionira KSFB.

Prvi korak: upišeš se na fakultet bezbednosti. To je bar bilo lako. Pišem bilo jer prijemni je BRATE isti kao sad. Nikakav. Prelak. Isti ovaj koji ste vi radili letos, isti koji ce raditi sledece godine krajem juna. Ali, za razliku od sada prisutne navale, pre tri, cetiri, pet godina to nije bio slucaj. (o prijemnom i navali biće reči u drugim tekstovima)

Drugi korak: upišeš se u Klub studenata fakulteta bezbednosti. Odeš gore, na poslednji sprat, u njihovu kancelariju i dobiješ pečat u indeks. Voilà. Tim činom pola posla je već gotovo. Ono što te sada čeka je da se malo oko toga trudiš. To se radi prividno i poluamaterski. Zato što moraš da budeš svestan da tvoji ciljevi nisu prometejski, nisi ti tu da pomažeš studentima, naprotiv, ti si tu da pomogneš sebi. To i nije toliko loše, zar ne? Aaaaa, polako se kajete što niste članovi Kluba? Čekajte, tek sad slede bitni koraci.

Treći korak: kada postanete član uhvatite se u koštac sa što više zadataka. U prethodnom koraku sam već objasnio zašto. Takođe sam vam ukazao da to nije upošte problem, bitan je utisak koji ostavljate. Bitno je da vas zapaze. Znate ono – vidi ga ovaj mali, jes’ glupander al se trudi BRATE. Ili onaj trip – vidi ova mala što ima dobro dupe BRATE, aj je vodimo na put. 

Četvrti korak: postaneš urednik na Forumu. Ili, ako ne uspeš da ugrabiš tu privilegiju, samo budeš aktivan na istom i bacaš virtuelne kamenice po studentima. Naravno, na sva zvona hvališ Klub.

Peti korak: na prvim izborima za parlament traži da se kandiduješ. Ako uhvate da te uveravaju da nisi kadar samo te testiraju, istraj. Traži da te kandiduju. Insistiraj na tome. Tvoja budućnost zavisi od toga.

Šesti korak: ušao si u saziv parlamenta. Ta institucija ti postaje svetinja. Sada nema nazad. Glasaj za sve što ti se kaže. Sve što KSFB i parlament odluče zdušno podržavaj. Ako se protivi interesima studenata, eventualno budi uzdržan. Ukoliko u parlamentu ima „zalutalih“ koji nisu članovi Kluba i nisu za saradnju pokopavaj ih na svakoj sednici.

Sedmi korak: ako si sve u prethodnom koraku radio kako treba u narednom sazivu paramenta možeš da ocekuješ neko značajnije mesto. Predsednik, potpredsednik, sekretar, možda mesto na Univerzitetu, možda student prodekan. Ih! Poveriće ti upravljanje nad sportskim ekipama. Poveriće ti organizaciju ekskurzija i žurki. Da, da, to je najbitnije BRATE! Možda čak budeš glavni i organizuješ Primatijadu.

Osmi korak: potrudi se da diplomiraš. Ali nema potrebe da žuriš. Videceš, lizalice i ekskurzije su super! Pošto si bio uzorni član KSFB i pošto si bio uzdanica parlamenta nema potrebe da se brineš. Možeš na master, zvaće te telefonom, možeš da se zaposliš, zvaće te telefonom, možeš da zgrabiš neku finu stipendiju, zvaće te telefonom i poslaće ti e-mail.

Dodatni koraci: rukuj se sa profesorima što više. Bleji na svakom „koktelu“. Nadi dečka ili devojku u Klubu ili parlamentu. Ne bi bilo loše da si iz Beograda. Ima ih još...

Kada se ostvariš kroz Klub i parlament zaboravi sve. Prestaju ti sve funkcije. Batali! Šta će ti to u životu? Aktivizam BRATE je za medicinare i sakralna lica.



A sada, dozvolite mi, da ispoštujem ono što sam napisao na početku i navedem uspehe Kluba studenata fakulteta bezbednosti.

• Učestvovanje u organizaciji Beogradskog medunarodnog modela Ujedinjenih nacija. BIMUN – na moj si imun! Lažne sednice OUN na kojima uče studente da se ponašaju kao idioti izigravajuci vrh diplomatskog kora. Svu sreću ove godine želim delegaciji Srbije, nadam se da neće posustati i da ce uvek glasati protiv ljudskih prava kao što se to događa u realnom vremenu. Takode želim veliku sreću u glasnoj odbrani rezolucije 1244, svim srcem smo uz vas BRATE!

• Organizacija jednog od sastanaka Foruma o reformi sektora bezbednosti. Mislim da će dovoljno ukazati bold.

• Organizovanje prvog Debatnog kluba na Fakultetu. Pomenuti više ne postoji.

• Prevođenje stranih stručnih publikacija i izrada materijala za pripremu ispita. E, ovo je odlično. Dobro je što se nastavilo. Tada Kešetović ne bi morao više da se nervira kada dobije polupismeni prevod.

• Saradnja sa magazinom za bezbednost "Professional Security Systems". Koga to još zanima?? Pisanje?? Užas BRATE!

• Osnivanje prvog Internet foruma studenata Fakulteta bezbednosti. O tome više reči u posebnoj temi.

• Priređivanje prvog Zbornika radova studenata Fakulteta bezbednosti. Ovim se čak i dekan hvalio. Dobro je što dekan ima sluha i vida pa da čuje i vidi druge studente. Ništa bez Kluba.

• Tri Studijske posete međunarodnim organizacijama čija se sedišta i predstavništva nalaze na prostoru Evrope (UN, MKCK, MKSJ, NATO, EP i OEBS). Na kojima su putnici mamurni spavali na predavanjima i mrmljali pitanja ispisana na papiru upućena predavačima.

• Opremanje biblioteke i računarskog centra Fakulteta. To je uradila počašćena ambasada Norveške. Sada informatički kabinet zvrji prazan, a pomenuta čitaonica je postala glavno gradsko Fejsbuk jezgro.

• Pokretanje studentskog Internet portala za stručne prakse i volontiranja. E ovo je zanimljivo.
-BRATE, Klub ce da mi nađe poso!!
-A ti si član?
-Nisam.
-Pa kako onda misliš BRATE?
-Uuu BRATE...

• Učestvovanje studenata Fakulteta bezbednosti na kursevima koje organizuje Vojska Srbije. Što da ne? Hajde da militarizujemo fakultet. Vojska Srbije se itako raspada.

Pored KSFB na fakultetu trenutno vršlja još jedna „studentska organizacija“ - Ujedinjena Srbija. O toj organizaciji ćemo trošiti reči drugom prilikom. Međutim, radi kompletnijeg uvida u igre i zabavu trebalo bi istaći, za one koji ne znaju, da je u okviru ovog fakulteta delovala još jedna zvanična studentska organizacija - Savez studenata. Siroti je ugašen umnogome zahvaljujuci Klubu. Klub je vodio tihi rat protiv Saveza te je nesrećni bio prinuđen da utrne. Tako se stiče monopol na tržišzu, ubistvom konkurencije. I dok svi drugi fakulteti na Univerzitetu imaju svoj Savez-ogranak, FB ga nema. Sa tim komentarom ćemo da završimo.
U urušenoj zemlji u kojoj živim kada napunite osamnaest godina postajete punoletni. Tim činom vam se otvaraju mnoga vrata. Ali ’mladina umesto da ode i dobrovloljno da krv ili zavešta organe, jedno od prvih stvari na koju se usude, osim uzimanja, još uvek ružičaste vozačke dozvole, je da se učlane u politicku partiju. Nekada se punoletsvom sticala crvena partijska knjižica, danas deca odu u opštinsku ekspozituru koja im je najbliža i, samostalno, ili po uzoru na „jačeg“ roditelja, ostave svoj potpis u stranačkoj evidenciji. Isto može da se projektuje na bilo koju studentsku organizaciju. Eto zato je Lako vama Teško nama.



Autor: Lav Trocki

понедељак, 13. децембар 2010.

А ви сте мислили да ћете да путујете?



Овако шарено и дивно, весело и сласно је изгледао тај фамозни позив студентима да се пријаве и узму учешће у до сада невиђеном спектаклу под називом „Студентско-копаонички сусрети-облици, ефикасности, задаци студентског организовања, Болоњски процес и изградња друштва знања“.
Наслов дуг, а концизан; обухватан, а бридак; попут танета пробија и увлачи се у подсвест сваког маладог студента који мисли на своју будућност и будућност заједнице, државе, региона, и зашто ту стати, Европе! А оно, са друге стране, наслов неодољиво подсећа на наслове које су носиле књиге у реал социјализму што и није занемарљиво будући да су организатори целог семинара студенти Правног факултета и чланови њиховог политизованог парламента.
Но, нас не занима цео тај скуп, бар не за сада. Нас занима шта се то десило када су на ово путовање из снова одлепршали наши чланови парламента, а не неки обични/одлични  студенти са друге или треће године студија. Прво, дивна је пракса да студенти оцењују студенте. Пролазност је у том случају загарантована. Тако су комисију овом пригодом чинили: Марко Недељковић, Мирослав Шурдиловић и Данил Вукићевић. Ко су ти људи? Ко је њима дао за право да већају и одлучују ко ће да пакује кофере и да се носи на Копаоник?
Хајде мало да се играмо истраживања. Марко Недељковић је, колико знамо, студент-продекан и дечко Тијане Призренац која је представник парламента на универзитету. Обоје су отпутовали. Данил грозног ли имена Вукићевић је члан парламента, тачније његов потпредседник. Отишао! А, Мирослав Шурдиловић ака Лепи Мића са форума дође нешто као студент за све али званично као представник у парламенту студија другог степена. Е, сад, на попљуварни Коп су отишли и Вишња Ђујић, претседница парламента и њен момчић Стефан Лабудовић ака Swon, у не знамо којој функцији, онда Маја и Маја, Стаменковић и Станковић, затим Марина Митровић (исто неки спортски хинт) и Миљана Џелетовић... Нисмо сигурни да је то све. А биће и да није јер како је све на овом факултету тајно могуће је да се још неко ту прошверцовао. Списак никада није објављен, тј. резултати „КОНКУРСА“. Бићемо прости те констатовати свакакву врсту повезаности међу овим људима.
Сада је дошао ред да поставимо питања. Ко је платио ово? Да није Правни факултет? Или можда меморијални фонд Артур Такач? За студенте који не знају студентски парламент располаже одређеним буџетом у који ми нажалост немамо увид и немамо чак ни представу колики је, али ако је бедан као што и верујемо да би нас они уверавали вероватно је добар део отишао на њихово лудило и зезање на Копу-ух-ху! Исто тако бисмо волели да сазнамо шта су они то дивно научили тамо? Како ће то да унапреде студирање у нас и на који начин ће да учврсте темеље уздрмане Болоње?  Да ли су можда, једући пицу у Ђоковићевој пицерији договорили неко тајно уједињавање свих парламената у региону. Студенти региона, уједините се. Све ово подсећа на Трилатералну комисију и слична тајна друштва, док наслов Студентско-копаонички сусрети бла бла бла бла бла бла бла бла личи на одличан наслов неке антиутопије. Ако би се руководили таквим сценаријом одговор би био да су ОНИ ишли ТАМО  да нам свима набију прст у око! Ето зашто.


Екселенција и фанови: „Ви сте из Образа?“
„Не, Факултет безбедности.“






Екселенција и љубљеници: „Ви студирате безбедност?“
„Ш'а бре!?“



Аутори: Златибор и Тара

среда, 8. децембар 2010.

Poruka dobrodošlice

WELCOME
NOTE

Dana 24. novembra 2010. godine Fakultet bezbednosti je proslavio 35 godina postojanja. Istog dana, u kasnim popodnevnim časovima, nekoliko studenata narečene višokoškolske ustanove okupilo se i osnovalo web projekat pod imenom „Fakultet beznadežnosti“ uz nadu da će naredne godine u isto vreme slaviti svoj prvi rođendan...